Djecak od 16 godina ubijao macke pa upucao susjedu preuzeto sa poskok.info
Ilegalno posjedovanje oružja i rukovanje oružjem šesnaestogodišnjeg dječaka umalo je tijekom prijepodnevnih sati nedjelje u Vašarovićima kod Ljubuškog završilo tragično. Naime, stariji maloljetnik cijeli se dan “igrao” oko obiteljske kuće nišaneći i ubijajući mačke iz lovačke puške marke Crvena zastava koju ilegalno posjeduje njegov otac Žarko Vegar (52).
U jednom trenutku odbijeni komad sačme pogodio je u predio vrata Ljubicu Lauc (56) koja se nalazila u blizini. Promašivši mačku koja se šetala po betonskom zidu, dio sačme se odbio od zida i završio u vratu nesretne žene, piše današnji Dnevni list.
Susjedi su ranjenu Ljubicu prevezli u Dom zdravlja Ljubuški gdje joj je ozljeda obrađena i sanirana te je upućena na daljnju obradu u Kliničku bolnicu Mostar. Doznajemo da žena nije ozbiljnije ozlijeđena i život joj nije u opasnosti, prenosi Dnevni list.
Po nalogu županijskog tužitelja očevid su izvršili policijski službenici PU-a Ljubuški, a po završetku kriminalističke obrade tužitelju će biti podneseno izvješće protiv maloljetnika za kojega se osnovano sumnja da je počinio kazneno djelo izazivanja opće opasnosti djelom počinjenim iz nehaja. Policijska postaja Ljubuški će, također, podnijeti Općinskom sudu u Ljubuškom zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Žarka Vegara iz Vašarovića zbog ilegalnog posjedovanja oružja.
14. novembar 2007.
Ostavljena kujica
Ovu dvogodišnju kujicu je neko odvojio od mladih i ostavio je teško pokretnu na travnjak ispred SOSa.
Veterinarski je obrađena (danas joj treba slikati kičmu) i smještena u box iza veterinarske stanice na Stupu. Tamo može biti do 17:00 sati 15. novembra. Treba neko ko u blizini stanuje da čisti box i da je pušta na okolni travnjak.
Ovo je primjer u kakvoj smo nesreći: na jednom mjestu imamo mlade bez majke, a ovdje imamo mamu bez mladih sa viškom majčinskog mlijeka. I sve to u istom gradu. Gdje da nađemo mjesto gdje bebe mogu slobodno dojiti svoje mame?
14. novembar 2007.
Rexa uhvatili i ubili ga nakon jednog sata AS (10 i 11. novembar 2007)
Osmogodišnji pas mješanac, Rex, vlasnice sarajke Aldine Ganović, za kojeg je imala sve papire, platio je glavom protekle subote nakon što su ga šinteri uhvatili u naselju Sokolović-Kolonija. Ganović nam je to ispričala vidno potresena i uplakana, a kao i vlasnicu dvoje štenadi također ubijenih u subotu, o čemu smo pisali prije nekoliko dana, Aldinu najviše boli što šinteri nisu sačekali da dođe po psa, već su ga ubili odmah.
Uhvatili su ga u subotu u 7 sati, a mi smo već u 7 i 15 nazvali i rekli da ga odvoje, da ćemo doći po njega. REkli su nam da dođemo oko podne. Kako nam je bilo sumnjivo otišli smo u roku od sat vremena. Međutim, našeg psa nije bilo. Davali su nam lažnu nadu, govorili da je možda pobjegao. Poslije toga smo stalno zvali i raspitivali se, a kada je moja mama zaprijetila tužbom, u srijedu su nas nazvali, rekli da je ubijen, izvinuli se, priznali da su krivi te da su spremni platiti kaznu - priča Aldina za "As".
I ona sama potvrđuje priču o tagovima krvi u kafileriji te kaže da su ubistvo njenog psa objasnili nedostatkom prostora za držanje.
Razlog ubistva vašeg psa je taj što je on bio jedan od 20 uhvaćenih, a mi nemamo uslova da toliko njih zbrinemo. Zbog toga smo ih morali eliminirati istog sata. Ubijte me, pogriješio sam, ali sad je kasno - prenosi Aldina odgovor iz kafilerije.
To nam je potvrdio Mustafa Maglajlija, šef kafilerijske službe "Rada".
Moguće je da se u ovom slučaju desila greška, ali je kriva i vlasnica jer je pogrešno opisala svog psa. Kada je zvala mi smo odvojili psa, a kada je je došla po njega ispostavilo se da to nije taj - kaže Maglajlija.
05. novembar 2007.
Kuca Zizi
Gospodja Ziba Cerić nas je obavijestila da u ulici Magribija kisne povrijedjena kuca. Nije, kao većina sarajlija rekla: "dodjite i nosite ovo odavde da ne gledam", već je ponudila da zajedno sa svojom prijateljicom Zibom (Zibe su nešto posebno,čini mi se) asistiraju oko spašavanja Zizi, kako smo kuci dali ime.
Na naš poziv odmah je došao Haris Ćustović i na sreću sviju nas konstatirao da nije teže povrijedjena. Ima gnojnu ranu na šapici, za što je dobila potrebnu terapiju. Gospodja Ziba je već bila ubijedila čuvare na magrosovom parkiralištu da je privremeno prime u kućicu psa koji je uginuo, no kada smo joj počeli pripremati ležaj gospođe ZIBE su donijele odluku da je tu neće ostaviti već odvesti u svoj haustor. Šta će sa komšijama, to ćemo tek vidjeti?
Zizi je inače stara oko 2 godine, po dojkama se vidi da je imala mlade. Vjerovatno su joj mlade oduzeli pa je krenula u potragu za njima. Izuzetno je mila, ide uz nogu na povodcu, ali se plaši automobila. Ovu kucu moramo HITNO udomiti.
05. novembar 2007.
SOS reagiranje na članak
Nedavno je na stranici Večernjih novina izašao članak pod nazivom "BiH konačno dobiva zakon o zaštiti životinja - Životinje zaštićenije od djece u BiH" autorice Vere Soldo. Članak možete pročitati na:
SOS je na ovaj članak reagovao pismom upućenim na redakciju ovih novina:
PRAVA, DJECA, ŽIVOTINJE I NELJUDI....
by Esad Bajtal
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH,
trebao bi da bude konačni znak civiliziranja ove zemlje,
sastavni dio sazrele svijesti da je život (kao Život) nedodirljiv, i,
kao takav,
posebna vrijednost na koju nesumnjivo pravo imaju svi koji su
kozmičkom udesnošću,
i bez ičijeg pitanja da li to žele ili ne,
zalutali na ovu planetu.
Zašto bi ga uskraćivali životinjama.
Samo zato što i djeca prolaze također neciviliziranu torturu
upravo onih koji u svom sebeljublju i hedonizmu (u se, nase i podase) ne brinu ni o kome,
osim o sebi samima.
Dječija prava su APSOLUTNO nesporna
i svaka je diskusija na tu temu više nego deplasirana.
O tome treba da vodimo računa svi,
a posebno oni koji su profesionalno zaduženi za
njihovo donošenje i provođenje u skladu sa pozitivnom legislativom.
Njihovo kršenje mora biti sankcionirano bez priziva.
Budući da je riječ o KRŠENJU,
znači da dječija prava već postoje,
samo je nečija bahatost dozvolila sebi da ih dovodi u pitanje.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, tek treba donijeti.
Što prije to bolje.
I o tome je u BiH riječ.
Oni koji to pravo sasvim bespotrebno i pozerski
dovode u vezu sa djecom i nespornom činjenicom
barbarskog kršenja dječijih prava u BiH,
poput Vere Soldo,
morali bi PRIJE TOGA, progovoriti nešto o
hiljadama u nedavnom ratu pobijene, maltretirane i silovane djece.
Nismo od Vere i njoj sličnih,
ništa čuli o 1601 djetetu poginulom tokom granatiranja
u vrijeme 1417 dana duge opsade Sarajeva.
Veliki broj djece ubijen je snajperom,
dakle sa punom sviješću agresora da puca u dijete.
O tome se ne govori.
Ukratko, nelogično je
bahato kršenje dječijih prava
dovoditi u jeftinu vezu sa donošenjem
zakona o zaštiti prava drugih bića.
Život ima univerzalnu vrijednost, baš kao strah, bol, ili patnja.
Naša je ljudska obaveza da poštujemo i jedno, i drugo i treće.
Pogledajmo to, gospođo Soldo, na drugi način:
Zar sama svijest o tome da (čak???) i životinje imaju prava,
neće pokolebati bar ponekog od silnika da,
ubuduće
tako jednostavno, protuzakonitim kršenjem,
ne poseže za dječijim pravima
kao što to čine danas?
Uostalom,
djeca i životinje uzajamno se,
nerijetko, bolje razumiju i više vole, nego djeca i odrasli,
uključujući čak i roditelje koji, ponekad,
tako surovo maltretiraju vlastitu nejač.
Životinje to, koliko znam nikad ne čine.
Ni sa našom, ni sa svojom djecom.
Uostalom, nedonošenje zakona nece poboljšati stanje BiH djece,
baš kao što ga ni njegovo donošenje nemože pogoršati
Najčudnije od svega je to što su borbe životinja, uključujući i bikova Zakonom zabranjene u Bosni i Hercegovini, a ipak Čevljanoviće je čuvalo 500 policajaca i zaštitara i kršilo krivični zakon FBiH, član 318. I umjesto da ih pošalju u zatvor (posebno kladioničare), rekli su da je to tradicija. Zapitamo se onda za šta nam služe zakoni kad imamo tradiciju???
Najtužnije od svega je da se na ova okupljanja skupi po 100.000 ljudi mentaliteta kao "Zmaj od šipova" i onda to državni mediji promoviraju kao kulturno sportske manifestacije.
A kada se uporedimo sa španskom koridom, to nam nikako ne ide u korist jer špansku koridu kritizira čitav civilizirani svijet i posječuju ih uglavnom lokalni autohtoni divljaci, žedni tuđe krvi.
19. oktobar 2007.
Ubijanje kućnih ljubimaca - naša svakodnevnica
Svaki dan se pitamo zašto nekome smeta nečiji ljubimac u dvorištu, kući ili stanu.Još uvijek nam nije poznat odgovor na to pitnja. Veliki broj vlasnika pasa se skoro svaki dan susreće sa ljudima i komšijama koji prijete da će otrovati ili na neki drugi način nauditi i ubiti vašeg ljubimca. Iako te jedan dio vlasnika ne shvata ozbiljno, ipak do toga nerijetko i dolazi.
Jedne noći u septembru 2007. otrovan je Čupo u vlastitom dvorištu. A on je
samo vjerno čuvao Mešin i svoj dom. Nedavno je u Faletićima nepoznat čovjek iz čista mira, bez ikakvog razloga iz pištolja ubio predivnog šarplaninca. Sada je na mjestu na kojem je nekada ovaj pas bio svezan ostala samo prazna kućica.
Nerijedak je slučaj i da komšije ostavljaju na mjestima na koja se izvode kućni ljubimci otrovanu hranu. Baš nedavno je jedna kujica koja je živjela u stanu otrovana na taj način, a "razlog" je bio jer je lajala. Na svu sreću ima i onih koji se nekako izvuku, kao npr. Minni koja je našoj članici Lari kao dijete koje neizmjerno voli. Minni je jedva preživjela noć.
Mi ljubitelji zivotinja moramo svojim primjerom pokazati da može drugačije. Neka to bude samo neka mala sitnica, ali mi moramo sami biti primjer kako treba postupati sa životinjama.
19. oktobar 2007.
Ostavljeni kučići ispred ureda SOS-a
Ovo je uradio "čestiti" Sarajlija i to na Bajram.
Odvojio je od majke 6 kučića i ostavio ispred ulaza u ured SOS-a.
Aferim!
Ljudi u Sarajevu moraju shvatiti da se SOS desetu godinu bori za prostor gdje može smjestiti nezbrinute životinje i da sa toliki broj NE MOŽE smjestiti po improviziranim skloništima.
Isto tako moraju konačno shvatiti, da je problem nezbrinutih životinja problem lokalne zajednice i njenih institucija a ne samo grupe zaštitara.
Isto tako moraju shvatiti da ovaj problem ne rješava novac, nego ljudi koji imaju izražen otklon prema dobru i osjećaj obaveze da se nemoćnom pomogne.
Od šestoro kucica ostavljenih u kutiji ostala su još dva sa nadom da će i oni uskoro biti udomljeni.
07. oktobar 2007.
Mučilište na Ugarskom putu
Na Ugarskom putu na planini Vlašić, Tadija Šugić pored svoje birtije drži bespravno Mini ZOO kao turističku atrakciju. O ovom mučilištu su nam prvi, još prije koju godinu javili, stravičnim prizorom, zgroženi turisti.
Informirani smo da skrivene drži još nekoliko mladih vukova. SOS je praveći projekat za SA medu planirao smjestaj i za medu sa Ugarskog puta, no uprava Pionirske doline je, iz samo njima znanih razloga, na njegovom mjestu ugostila medvjedicu Sanju sa mladim iz zagrebačkog ZOO, tako da do današnjeg dana taj zakonom zaštićeni nesretnik bespomoćno čeka smrt i ispija pivu u mučilištu Tadije Šugića.
I nije samo Tadija taj koji pravi Mini ZOO. Ima ih od Novog Travnika do Tilave i još koje kuda u BiH, a ni Pionirska dolina u Sarajevu (sem smestaja za medu) nema uslove za držanje životinja koji mogu zadovoljiti standarde koje postavlja EAZA.
26. septembar 2007.
Bjelko nije izdržao
Bjelko je 22. septembra uginuo.
Neka nam bude
utjeha da smo mu omogucili da umre dostojanstveno i medju svojima. Nakon dugog niza godina patnje i bola, svoje zadnje dane, osjetio je ljubav, njegu i pažnju.
Na nama je da učinimo sve da ovakvih događaja bude što manje i naposlijetku da ih ne bude nikako!
Bjelko
Živio si u potpunom beznađu, u tuzi i samoći,
ali spasili su te dobri ljudi i pružili ljubav, misleći
da će te bol proći.
Nada se stvorila da živjeti ćeš još na svijetu ovom,
ali iznenada napustio si nas sve i pronašao mir u novom.
Možda našao si sreću i ljubav tamo,
ali tugu i bol ostavio si ovamo.
Dugo vremena trebalo nije da zavole te svi,
ta ljubav prestati neće, iako otišli su ti trenutci sreće.
Uvijek tu u srcima našim živis, Bjelko, ti,
svu sreću, ljubav i mir želimo ti svi mi...
by Tinchy, članica SOS-a
19. septembar 2007.
Ubili su Bebekovog brata!
Do kada ovako!? Sa kakvim skrivenim monstrumima mi to živimo? Mače je vjerovatno ubijeno udarcem od drvo.
Kuća u Alojza Benca 4 je napuštena i koristi je ko stigne. Sa te lokacije su pokupljeni Bebek, Bebana i još neke mace. Pprije nekoliko dana je ubijena jedna maca na grozan nacin, no nismo to uspjeli snimiti. U dvorištu i okolnim šupama se skriva nekoliko maca koje hrane dobri ljudi.
I neka se niko ne iščuđava šta se dešava u Sarajevu, nego neka pogleda istini u lice. Možemo se mi lagati koliko hoćemo i bježati od stvarnosti, koja nas čeka kad-tad!
15. septembar 2007.
Jedina brnjica za francuskog buldoga na svijetu
Isprepadan najnovijim odlukama o držanju pasa u Sarajevu, nemogavši više da se krije koje kuda, Safet Nalo iz Sarajeva izmislio je (vjerojatno prvi i jedini na čitavom dunjaluku) brnjicu za svog osmomjesečnog francuskog budoga, Aleka.
Koristeći raznorazne pseće tehnike Alek joj pokušava dohakati (već ju je načeo) i objasniti Safetu i donosiocima tih čudnih odluka, da su u grešci, bar što se njega tiče.
Ovu dvogodišnju kujicu je neko odvojio od mladih i ostavio je teško pokretnu na travnjak ispred SOSa. 
blizini stanuje da čisti box i da je pušta na okolni travnjak. 
Uhvatili su ga u subotu u 7 sati, a mi smo već u 7 i 15 nazvali i rekli da ga odvoje, da ćemo doći po njega. REkli su nam da dođemo oko podne. Kako nam je bilo sumnjivo otišli smo u roku od sat vremena. Međutim, našeg psa nije bilo. Davali su nam lažnu nadu, govorili da je možda pobjegao. Poslije toga smo stalno zvali i raspitivali se, a kada je moja mama zaprijetila tužbom, u srijedu su nas nazvali, rekli da je ubijen, izvinuli se, priznali da su krivi te da su spremni platiti kaznu - priča Aldina za "As".
Gospodja Ziba Cerić nas je obavijestila da u ulici Magribija kisne povrijedjena kuca. Nije, kao većina sarajlija rekla: "dodjite i nosite ovo odavde da ne gledam", već je ponudila da zajedno sa svojom prijateljicom Zibom (Zibe su nešto posebno,čini mi se) asistiraju oko spašavanja Zizi, kako smo kuci dali ime. 
Najčudnije od svega je to što su borbe životinja, uključujući i bikova Zakonom zabranjene u Bosni i Hercegovini, a ipak Čevljanoviće je čuvalo 500 policajaca i zaštitara i kršilo krivični zakon FBiH, član 318. I umjesto da ih pošalju u zatvor (posebno kladioničare), rekli su da je to tradicija. Zapitamo se onda za šta nam služe zakoni kad imamo tradiciju???
Ovo je uradio "čestiti" Sarajlija i to na Bajram.
Odvojio je od majke 6 kučića i ostavio ispred ulaza u ured SOS-a.
Aferim!
Na Ugarskom putu na planini Vlašić, Tadija Šugić pored svoje birtije drži bespravno Mini ZOO kao turističku atrakciju. O ovom mučilištu su nam prvi, još prije koju godinu javili, stravičnim prizorom, zgroženi turisti. 
Informirani smo da skrivene drži još nekoliko mladih vukova. SOS je praveći projekat za SA medu planirao smjestaj i za medu sa Ugarskog puta, no uprava Pionirske doline je, iz samo njima znanih razloga, na njegovom mjestu ugostila medvjedicu Sanju sa mladim iz zagrebačkog ZOO, tako da do današnjeg dana taj zakonom zaštićeni nesretnik bespomoćno čeka smrt i ispija pivu u mučilištu Tadije Šugića. 
I nije samo Tadija taj koji pravi Mini ZOO. Ima ih od Novog Travnika do Tilave i još koje kuda u BiH, a ni Pionirska dolina u Sarajevu (sem smestaja za medu) nema uslove za držanje životinja koji mogu zadovoljiti standarde koje postavlja 
Bjelko je 22. septembra uginuo.
Neka nam bude
utjeha da smo mu omogucili da umre dostojanstveno i medju svojima. Nakon dugog niza godina patnje i bola, svoje zadnje dane, osjetio je ljubav, njegu i pažnju.
Do kada ovako!? Sa kakvim skrivenim monstrumima mi to živimo? Mače je vjerovatno ubijeno udarcem od drvo. 
Isprepadan najnovijim odlukama o držanju pasa u Sarajevu, nemogavši više da se krije koje kuda, Safet Nalo iz Sarajeva izmislio je (vjerojatno prvi i jedini na čitavom dunjaluku) brnjicu za svog osmomjesečnog francuskog budoga, Aleka.
